Opet sam snio stari procvetali dud,
i nekog dragog što me čeka odnekud...

Ključ skriven iznad dovratka,
još jedan simbol povratka.

Sanovnik s jasnim slovima, lako je to sa snovima,
Nevolje krenu, onda, kad tumačim stvarnost.

Jureci za sarenim snovima ne zaboravi uzivati u onome sto imas ....

take someone or something for granted (verb, transitive, idiomatic ) 

1. to expect something to be available all the time and forget that you are lucky to have it 

2. to fail to appreciate the value of something

Oživi me za onu jednu sekundu zbog koje vrijedi živjeti.

I biću tvoja onako kako niko nikad nije bio tvoj.

Dok me ima.

If you ever find happiness by hunting for it,  you will find it as the old woman did her lost spectacles - on her own nose all the time.

Pre par godina si na promociji svoje knjige u Paviljonu Veljković , rekao da ti Beograd izgleda kao zgodna cura koja se desetak godina drogirala heroinom, i sad se polako ''skida'' ... Šta je ono što ti u Beogradu privlači najveću pažnju u pozitivnom i u negativnom smislu? Kako ti izgledaju ljudi? I da li se ta ''cura'' skinula sa teških droga?

-Da, malo se Beograd popravio zadnjih godina. Ne znam je li se cura skinula s heroina, ili se u međuvremenu naučila nositi sama sa sobom. Volim taj dvadeset četverosatni beogradski život, restorane, knjižare i ljude koji govore glasno. Volim beogradske konobare i onaj jutarnji izgled grada, prizore oko Ušća, Kalimegdan, koji izgledaju kao u Lamentu nad Beogradom, Miloša Crnjanskog. A volim i to što nikada nisam toliko dugo da bi me nešto fasciniralo u negativnom smislu ili da bi mi počelo ići na živce.
Postoji dosta ljudi na ovim prostorima kojima je zanimljivije da putuju po gradovima bivše Jugoslavije nego da idu bilo gde na zapad. Jedan moj drugar mi je pričao da mu je prijatelj iz Londona nudio mesec dana da kod njega besplatno stanuje, ali, on bi pre otišao do Splita, na primer... Split ga više zanima od Londona. Kako to komentarišeš?

Isti sam takav. Ne volim putovati, osim po zemljama bivše Jugoslavije. Sve drugo me plaši i zamara. Mislim da se tu radi o nekoj vrsti anesteziranja turističkim posjetama životu koji bi mogao biti tvoj, a nije. U Beogradu mi ništa ne ide na živce, jer me se ništa ne tiče na takav način da bi mi išlo na živce, a opet je sve meni tako slično i privlačno. To je kao da imaš rezervni stan, ili rezervni život, u kojem se s vremena na vrijeme odmaraš od vlastitoga pravog života. Tako nešto ne možeš doživjeti u Londonu. London je inostranstvo, a Beograd nije. Nema to veze ni sa kakvom jebenom jugonostalgijom. Uostalom, dok je Jugoslavija postojala nije ni bio moguć taj efekat rezervnoga života.

Miljenko Jergović ( dio iz intervjua)

"Savrsen cvet je redak. Mozes provesti ceo zivot trazeci ga i to ne bi bio protracen zivot."

Priča I

“Protekle zime oni su se zavolili. Jeli su istom viljuškom naizmjenice, i ona mu je pila vino iz usta. On ju je milovao tako da joj je duša škripala u tijelu… Govorila je svojim vršnjakinjama da ništa ne češe tako dobro kao muška trodnevna brada nikla u ljubavi. A mislila je ozbiljno u sebi: trenuci mog života umiru kao muhe kad ih gutaju ribe. Kako da ih učinim hranljivim za njegovu glad? Molila ga je da joj odgrize uho i pojede ga i nikada za sobom nije zatvarala fioke i vrata ormara da ne prekine sreću…”

Priča II

“On najprije umalo ne pobježe od nje iz svoga sna, ali potom popusti i ubra jednu od njenih dojki kao breskvu. I potom kao da je svoje dane brao s nje kao s drveta, nudila mu je uvijek drugo voće, sve slađe i slađe, tako da je s njom spavao danju po raznim snovima kao drugi ljudi sa svojim naložnicama noću po iznajmljenim kućama…

Ta sanjana ljubav njega je, međutim, crpla istinski i tako žestoko da je gotovo sav bio iscurio iz svojih snova u svoju postelju. Tada, ona mu dođe posljednji put i reče: Ko iz gorke duše prokune, uslišiće se. Srešćemo se možda još negdje u drugom životu…”

Priča III

“Uvijek se bojala kletvi, zbog mogućeg uslišenja. Nije nikada klela.
Bojala se biti čovjek kada učine da je boli, jer tada je prirodno biti zvijer.
Govorila je: Lako je biti čovjek čovjeku koji te voli. Budi čovjek čovjeku koji te gazi.
Govorila je: Veličina čovjeka mjeri se načinom na koji podnosi bol, oprostom koji pronađe u sebi za nečovjeka pored sebe.
I govorila je: Čovjek je samo onaj koji ne dopusti zvijerima da ga prilagode sebi.
Govorila je naglas i živjela svoje riječi, jer...

Izgovorila je još: Prazne su riječi iza kojih nije čovjek koji ih živi…”

“Hazarski riječnik” Milorad Pavić

"Ne pamtim likove,
ne pamtim datume,
ne pamtim puteve 
što nikud ne vode...
Što vidim ne vidim,
a što znam ne diram,
sobe sa pogledom, 
pesme sa posvetom
ne pamtim s razlogom... "

“I bez obzira na oblik ili temu priče, dopušteno je poželjeti da ona ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha”.

Ivo Andrić (prilikom dodjele Nobolove nagrede)

"Kako su ljudi nesavrseni u svemu.Ne mogu da zive sami, postoje samo kao jedna polovica. Drugu traze u zeni, u drugom covijeku, u lazi. Potrebna im je ta druga polovica, a nista ne znaju o njoj. "

Selimovic

If you are searching for truth,

You must look in the mirror and make sense of what you can see.

"život nije ono što smo proživjeli,

već ono čega se sjećamo, kao i način na koji 

se sjećamo da bismo ga pripovjedali"

Gabriel Garcia Marquez

"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od slepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svežine i sjaja." 

Anais Nin