"U jutra besana još dođe nezvana i kao provlanik mi pretura po mislima i pesmama... Al' to je sve što mi može..."

Balasevic

 Photo by Adolfo Valente

"Ne izgledaš mi kao da ti je istekao rok trajanja ... polako... Sve to dođe na svoje... Pogledala me je kao što su me gledali neki kojima sam bio drag. Nije ih bilo puno, zato sam i zapamtio taj pogled..."

Balasevic

"U Sarajevu se, nekad, ipak osjećao kao kod kuće. I možda je i to bilo krivo. Oprezan i pametan čovjek nigdje nije kod kuće, osim kad je stvarno kod kuće. "

Jergović: Mersad Berber simbol Berber

 

Ove godine, preumorna, odlučila sam odmoriti se od sebe ...

Photo by Adolfo Valente

bez obzira na završni obračun ili srednje prolazno vrijeme

bez obzira jesmo li pronašli pravog... pravu

ili nam se naša čežnja uvijek smijala s jednog horizonta ispred

bez obzira na to jesmo li si dozvolili potpuno razgolititi srce

ili smo mu zabranili skinuti oklop

bez obzira na to jesu li nas vidjeli onakvima kakvi vjerujemo da jesmo

ili smo uvjereni da su nas krivo čitali u baš svakom redu

bez obzira na slomove, razvode, prevare

sve čvrste odluke koje su bile lažne uzbune

bez obzira jesmo li mogli razumjeti...

jesu li nas razumjeli...

jesmo li imali priliku dati što smo htjeli

jesmo li primili za čim smo žudjeli

bez obzira jesmo li sebi dopustili da nas zavole

ili smo njima gadno otežavali

bez obzira jesmo li htjeli zalijepiti slomljeno

jesmo li u tome uspjeli...

ili smo ga smrvili u prah i zabili nogom u tlo

nekoliko puta

bez obzira jesmo li prekidali, odlazili, vraćali se,

bez obzira jesmo li lomili, udarali, grebli, milovali, šaptali, plakali

šutjeli

bez obzira jesmo li sjajili, molili, lagali

bez obzira jesmo li ikada vratili što smo dugo uzimali

bez obzira na sve što smo bespovratno izgubili

bez obzira na sve...

ono što smo dali ljubavi... zauvijek je naše.

tessa

lijepo ti stoji čežnja ...

Donna Mitchell, 1964 by Lillian Bassman

pitala me M. nekidan:
- a što nikad nisi obukla ono i ono i ono i ono... što smo onda zajedno kupile?
slegnula sam ramenima.
mislila sam:
- kako da ti objasnim da čekam da opet budem lijepa...
da budem dostojna tih lijepih stvari koje smo tog dana, onako ženski sretno i bez kočnica, kao u nekom transu pokupovale.
da dovoljno izrastem za njih... u stvari salivene, a opet... prevelike kao cipele starije sestre koja već jest sve ono što sanjamo biti.
da ih zaslužim.
kako da ti objasnim da čekam da se opet negdje pronađem lijepom?
kako da ti objasnim da zato one moraju čekati skrivene u duboko ormaru?
jer tko bi takvu osudu mogao shvatiti? nitko živ.

i iako bi mi ti rekla, baš isto ono što slavodobitno uspijevam oteti iz tebe baš svaki dan... ti zbilja nisi normalna...
sada bi me gledala zabrinuto.
sada bi to zbilja i mislila.

tessa

od svih pogleda u budućnost ... najvise volim onaj uperen u moga Djecaka

... to da me se može kupiti riječima, mjera je moje, ni pamuk, ni moher, jeftinoće .

tessa

"nije to bio uobičajeni susret...na ulicu, u kazalištu, u društvu.

nas je prvo upoznala riječ.

i glas.

kada smo se poslije sreli mi se nismo gledali.

gledaju se ljudi koji se ne poznaju.  

mi smo se prepoznavali..."

tessa

Ljudi koji gledaju očima vjerojatno imaju svoje razloge za to.
Kao i dugoročnu korist.
Ne bih znala...

Ja ne gledam očima.
Tek povremeno uspijem uloviti svijet s dva različita oka.

...

Žene koje žive dvije stvarnosti ne stignu se propisno pobrinuti ni za jednu.

tessa

Ja sam tačno ona koja mislite da sam ...

... ali nisam za vas.

tessa

Zauvek - I. Tokin

Hajde,
da se rastanemo plačući,
da se neprirodno razdvojimo
i da nikad ne saznamo kako bi bilo.

Kad se lažemo,
Kad se izbegavamo,
Kad se manje volimo.
I da nam nikad ne dosadi.

Voljela bih da si došao bez razloga.
Da porazgovaramo ni o čemu, ni zbog čega.

Photo by Manuel Schaeffer

"Pogledao ju je nežno, brižno, u tom pogledu više nije bilo onog bezobrazluka koji ju je proganjao kroz snove, ali odjednom je bila sretna što ga ima barem ovakvog…

Samo, jadno li je prijateljstvo kad ostane kao sitan kusur krupne novčanice ljubavi…"

Balašević

Ljubav je..... kad te neko cuva od sebe.

H.

Saudade

Saudade (Portuguese): The feeling of longing for someone that you love
and is lost. Another linguist describes it as a "vague and constant
desire for something that does not and probably cannot exist."

It's interesting that saudade accommodates in one word the haunting
desire for a lost love, or for an imaginary, impossible,
never-to-be-experienced love. Whether the object has been lost or will
never exist, it feels the same to the seeker, and leaves her in the
same place: She has a desire with no future. Saudade doesn't
distinguish between a ghost, and a fantasy. Nor do our broken hearts,
much of the time.

Photo by Thresca

Nepostojanje

"Postoje oni koji te nikada ne napuste,
ni kada umru.
Ostave ti dovoljno za život. Previše...

Postoje oni koji svaki dan iznova umiru
i svaki put ih oživiš.
Jedino što znaju da učine sa tim darom
je da ponovo umru.
Još jedna prilika za istu smrt."

Neparna