“That´s what all we are. Amateurs. We don´t live long enough to be anything else.”

"A ship in harbour is safe , but that is not what ships are for."

"U svijetu, ovakvom kakav jest, postoji jedno osnovno pravilo, ono što ga je Zuko Džumhur izgovorio misleći na Bosnu, a svodi se na dvije uvijek spakirane torbe. U njih mora stati sva tvoja imovina i sve uspomene. Sve izvan je već izgubljeno. Razloge, smisao i opravdanja uzaludno je tražiti. Oni opterećuju, kao i uspomene."

Miljenko Jergović

kada odes
ne zaboravi
na svome putu prezirati vjetrove sto dizu prasinu,
ne zaboravi
skrenuti pogled sa cicka pokraj tvoga puta,
ne zaboravi
previdjeti kruzenje galebova na vecernjem horizontu,
ne zaboravi
da se odreknes poznanstva sa jednom lisicom koja nas je pripitomila.

Og Mandino „Najveci trgovac na svetu”

"We don't see things as they are, we see things as we are"

Anais Nin

"Tesko je naci na Orijentu gradjevinu koja je cela lepa, cista, i kojoj se nista ne bi moglo prigovoriti. Ali sa druge strane, ne postoji na Istoku gradjevina koja, ma kako oronula i zapustena bila, nema bar pedalj zelene baste ili cesmu zive vode, ili samo jednu jedinu saksiju sa pazljivo negovanim cvecem mindjusice ili ruze mesecarke.
To mesto je dusa te trosne zgrade. Toga gradjavine za zapadu nemaju.
Kad bi u zapadnoj Evropi sa ovoliko nebrige, neznanja i neizlecive lenosti zapustili jednu zgradu do ovoga stepena, ona bi zaudarala kao les i trovala sve oko sebe.
Orijent je divno cudo i najveci uzas, jer u njemu granica izmedju smrti i zivota nije jasno odredjena, nego krivudava i treperi. " (Andric)

-A imaš li ti kakvu curu?
-Nemam bolan, odakle mi?
-A bil' se ti mog'o oženit'?
-Ne bi!
-A što?
-Sramota me.
-A šta ti je Senada?
-Senada mi je jaran.
-Čuuuj, jaran. Ne more to tako. Muško i žensko ne mogu biti jarani. Il' su familija il' nisu ništa...

***

- Meni je jedan Čeh, veterinar, još prije onog rata pričao da po tom nji'ovom vjerovanju u starim knjigama piše da je Bog bio naumio čo'eku da živi 1000 godina.
- 1000 godina? To bi bio život. I šta je bilo?
- To je bilo kad je Bog prvog čo'eka stvorio - Adema, dobro se sjećam, Adem se zvao. Dao mu sav rahatluk - i pojest, i popit, i ženu mu stvorio, samo u nekake jabuke da ne diraju, k'o biva to su Božje jabuke, a sve drugo je nji'ovo. Al' ta ženetina navrati Adema da trgaju jabuke, Bog vidio, kako ne bi, naljutio se i - kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. Otad ti se čovjek muči, živi i umire k'o i svako hajvanče, sve zbog te žene.
- O jeb'o joj ja mater.

***

"Čovjek ti je Senada teški hajvan, i ovo malo duše što ima šejtan mu je dao da se pati."

ZENA

Ja snevam o zeni, vecoj no sve zene,
Cija ce lepota biti tajna svima,
Sto je kao bozji dah u prostorima,
Koji ne dotace nikog osim mene.

Njen car da je moje veliko otkrice;
Da mirno prisustvo te cudesne zene
Ne razume vise niko osim mene,
Osim moje vecno ocarano bice.

I pred cijom gordom lepotom od sviju
Samo ja otvorih oci ocarane,
I srce ko crni cvet iz gluhe strane,
Nevidljive kapi dok na njega liju.

I njena lepota, tako nedogledna,
Neobescascena hvalama glupaka,
Da obidje tiho, kao snoplje zraka,
Sve tamne puteve duse, samo jedne.

I ja kljucar cudne lepote, da s tajnom
Srecom vidim da je ova zena
Od istoga svetlog tkiva nacinjena
Od koga i bolni moj san o beskrajnom.

Jovan Dučić

"Ja nikad necu biti star covjek. Po meni, star covjek je petnaest godina stariji od mene..."

~Lakše se neke strasti sasvim odreći, nego u njoj biti umjeren ~

Nevidljivim nitima najčvršće smo povezani.

"Kako mi je Sumire nestala, shvatio sam da ima mnogo toga što ja više u sebi ne mogu da pronađem. Kao kada se more povuče i sa obale zauvek nestanu razne stvari. Ostao mi je samo izobličen i prazan svet koji za mene više nije imao smisao.
Svaki čovek ima nešto što može da dobije SAMO JEDNOM u određenom životnom dobu. Kao mali plamen. Oni pažljivi i srećni brižljivo će ga čuvati, negovati i nositi kroz život kao baklju. Ali ako se samo jednom taj plamen ugasi, više nikada neće moći da se povrati. Ja nisam izgubio samo Sumire. Zajedno sa njom izgubio sam i taj dragoceni plamen."

Haruki Murakami "Sputnik ljubav"

Illusion is the first of all pleasures.

Ni povijene, svježe orošene, vlati trave pod stopalima...
Ni prozračnost pamučastih bijelih oblaka razasutih nebom...
Ni baršunasta nježnost latica tek propupale ruže...
Ni najudobniji jastuk od probranog guščijeg perja...
Ni sve svile ovog svijeta...
Ni kadife...
Ni kašmiri...

Nisu dostojni mekoće tvog ramena na kojem želim usniti...

"U vašem životu,
kažete,
nije bilo ni suza ni čežnje pod brijestovima.

Nikada u njemu niste napisali nijedno ljubavno pismo
niti ste ikada i pomislili na samoubistvo.

Po čemu onda znate da ste uopšte živjeli?! "

I.Sarajlić