LJUBAV

Ti i ja
smo večiti ljubavnici, draga moja...
Zatvoreni u beskrajnim hodinicima
lavirinta koji se zove život
tek sa vremena na vreme primorani
da se sretnemo taman kad pomislimo
da smo se zaboravili
i da su od nas ostale
samo izbledele senke...

Uvek ista želja, porazno
skoro večito gubitnički
veže nas nevidljivom vrpcom
i pakuje u poklon novom apsurdu.

Iznad nas je urezan kainov simbol
u korake koje nikad nećemo napraviti
naše bezglasne eterične ljubavi.

Tren u kome ja budim se
upravo je onaj u kojem ti odlaziš da spavaš,
i poput trnove ružice izgubljene
u ogradi vitlajućeg vremena
večiti krik ostaje na smrtonosnim trnovima
prolazećih sekundi,
samo da ozdvanja i upozorava druge
da je život samo jedan...

Između nas postoji samo reč,
pusta i prazna želja o dodiru,
o pokušaju da me pogledaš u oči
ili o mojoj želji da ti
kao nehotice dodirnem vrat.

Ali beskrajna kolona zvezda
prolazi.. i svako na svojoj strani rampe,
sa umorom nastalim pre postojanja,
igramo se besmisla.. i tragova u pesku
u čekanju da prođe život
jer on nikada i nije bio naša realnost,
već nestvarni svet prolaznih senki,
u kojem sam te sreo, ostao,
i zavoleo, draga moja.

Samo budi strpljiva
ljubavi...
To ti obećavam...
jer Bog je jedan
a nas je dvoje.

Ekspres za sever

Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,
nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,
i čudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,
putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,
da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.

M.Antić

"Što sam ? Tko sam ? Ja sam samo sanjar,čiji pogled gasne u magli i memli,i volim te usput, ko da sanjam,kao mnoge druge na toj zemlji."

“Kao mlad mislio sam da je vrhunac sreće provesti noć sa djevojkom. Ustvari ne baš cijelu noć. U tim momačkim snovima uvijek sam se budio prije djevojke i napuštao sobu tiho da me ne čuje. I kad bi prepričavali priče u raji, kao što ribari opisuju veličinu ulovljene ribe, i mi bi pretjerivali u pričama , ali i u tim izmišljenim pričama uvijek smo u neko doba, a puno prije svih izlazili od djevojke napolje u zoru i odlazili zadovoljni kući. Valjda je to bio znak da si frajer i da tako treba biti.

A sada?

Još uvijek mi buđenja pored nje nevjerovatno mnogo znače. Ustvari dok je nisam upoznao nikad nisam ni ostao do buđenja.A to je definitivno najljepši dio dana. Pogotovo nedeljom.
Puno prije nego se djeca probude osjetim kako se pribija uz mene sve više i više. Pogledam je ispod oka i vidim osmijeh.Još uvijek spava ali je u mom zagrljaju zaštićena kao u bunkeru.Obično je dugo gledam kako diše.Onaj ko nije gledao ženu kako diše dok spava u zagrljaju voljenog nije upoznao smirenost na pravi način. Dani koji počnu takvim jutrom moraju biti lijepi.Ja još uvijek nisam navikao na taj prizor i uvijek se očaram dok je gledam.

A budim je kao Trnoružicu.
Poljupcem.
I uvijek se probudi na prvi poljubac.
I nasmiješi.

Poslije dok pijemo kafu novi trenutak očaranosti počne.

Ali buđenje je prvi lijepi trenutak svakog dana.

Oni momci sa početka priče nisu znali ništa o zajedničkom buđenju.
O danu koji počinje lijepo.
O sreći i miru u duši.
Nisu znali da postoji Osjećaj da si jak i snažan a koji ti podari njen osmijeh dok je ušuškana pored tebe
Ništa oni tada nisu znali.

Jedan od njih je evo sve to naučio i noćas to javno priznaje.”

Travnički Noćni Šetač

"Have no fear of perfection; you'll never reach it."

Salvador Dali

Nema neosvojivih tvrđava,
samo loših osvajača...

Butterfly effect
“Ako leptir zamahne svojim njeznim krilima na jednom kraju svijeta, to na drugom kraju svijeta moze izazvati oluju.”

Da li si to ti mahnuo nekom u prolazu, tamo na svom kraju kontinenta, pa je u mom svijetu ovakvo nevrijeme?
Da li si ti to sklopio oci pred spavanje pa je zato oko mene mrak?
Da li si ti to pustio jednu suzu pa je kod mene nastao ovakav potop?
Da li si ti slucajno skinuo svoj oklop pa se ja stoga osjecam ovako ogoljena?
Da li si ti to na sekund pomislio na mene pa ja ne prestajem da mislim na tebe?

“Dosao sam i otici cu zbog ljubavi."
“Ljubav bez tvoje prisutnosti” rekla je “ to je kao plamen bez svijece, kao jahanje bez konja.”
“Ne nego je ovako… prisutnost bez ljubavi je kao svijeca bez plamena , kao konj bez jahaca.”


Na kraju noci obecali su jedno drugome da ce ujutro sve zaboraviti, i tako je uvijek i bilo. No oboje su jutrom znali da su nesto zaboravili, sto ce s mrakom opet pokucati na svijest.

"Dogadja se to u jesenjoj noci kada pada kestenje po asfaltu i kad se cuju psi u daljini, i kad se tako neopisivo javlja ceznja za nekim tko bi bio dobar, nas, blizak, intiman drug, i kome bi mogli da pisemo pismo.Ispovjedili bismo mu sve sto lezi u nama. Pismo bi mu pisali a njega nema..."
M.Krleza "Ceznja"

"Jednom, davno,
kad su cvjetale tikve
u bašči iza naše kuće,
a bosonogi dječaci,
zagledani u beskrajno plavetnilo neba,
maštajući o dalekim putovanjima,
na klupi ispod oraha
odbijali svoje prve dimove,
napisao sam malu pjesmu
I ostavio je da, u zbirci spomenara,
čeka neka bolja vremena
Poteklo je od tada dosta rakije
iz kazana našeg komšije,
a ja sam izgubio mnoge bitke
u ratu sa samim sobom
noseći u genima vječnu čežnju za morem
što je, ko zna kada, oteklo iza Karpata
napuštajući nas zauvijek
I tako, već godinama
ne uspijevajući da prilagodim
svoju prošlost svakodnevnim potrebama,
poput tužnog vojnika
umornog od dugih marševa,
žalim za vremenom
kad misli su mi vrludale
stvarajući čudnovate konstrukcije
Na staromodan, nespretan način
držim u tajnosti svoje smiješne ljubavi
dozvoljavajući mašti da me,
s vremena na vrijeme,
odvuče prema neizvjesnim daljinama
tražeći mladost
da mi osvijetli put
poput velikog okruglog mjeseca"

Dragoslav Mihailović

“Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam sa rusevinama…”

“Iskrenost ne znaci reci sve sto covek misli, nego ne reci nikad ono sto se ne misli; a cak su najopasniji ljudi koji kazu sve sto im je na srcu i na pameti - "sto na umu to na drumu". Jer oni ne govore istinu ili zabludu zato sto su iskreni, nego zato sto su slabi i sto ne vladaju sobom.”
Jovan Ducic

"Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga sreće nema...
Dve osnovne životne kemikalije zato se uvek mešaju, ali to je već crna magija, i kap jednog u drugom često je premalo, a dve kapi su previše...

Malo ko nalazi meru, ali svi pokušavaju i to je najvažnije...

A posebni, čarobni i nevidljivi ćup, u kom se mućkaju istine i laži , stvarnost i snovi, naziva se ponekad i Mašta...

U Tom Ćupu je štos..."

POSTOJI MESTO GDE LJUBAV POCINJE

Postoji mesto gde ljubav počinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim rečnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja -
pomoću njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.

Karl Sandberg

"Being unwanted, unloved, uncared for, forgotten by everybody, I think that is a much greater hunger, a much greater poverty than the person who has nothing to eat."

Mother Teresa

IZ KOJEG SI TI SVIJETA


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim


Zeljko Krznaric

“Odjahala je predaleko ispred svog plemena, kao izvidnik…
Horizont Budućnosti je mamio svojim magnetnim plavilom,
a viseći mostovi, kojih je puno na tom putu, nepovratno su se obrušavali za njom...

I kažnjena je zbog svoje lude hrabrosti.

Kažnjena time da se Horizont večito širi, a ona večito luta po stepama Usamljenosti....”

“Sretni nikada ne razmišljaju o sreći…
To je posao za nesretne…
Svi primete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi...

I iskusni...”

”Te jeseni sam ponovo cuo pesmu koju sam godinama potiskivao, misleci da je davno otpevana, i napokon sam shvatio da je to moja pesma, moja i Bozija, i da je nikada niko nece cuti ako ne nadem pravi nacin da je oslobodim…
Nosio sam je u glavi kao neku novu…bezimenu boju… koju nikako ne mogu objasniti onima koji znaju samo plavu, crevnu i zutu…”

Zasto, moj prijatelju, zelis srce?
pita Wizard of Oz
ni ne slutis koliko si sretan sto ga nemas
srce nikada nece biti prakticno dok god je lomljivo...

Splendour in the Grass

"Though nothing can bring back the hour
Of splendour in the grass,
Of glory in the flower,
We will grieve not, rather find
Strength in what remains behind..."

William Wordsworth

"Neko emocije troši polagano, kao mirišljavi sapun, a neko svoje srce ispali razuzdano, kao pun šaržer, pa u jednoj kišovitoj noći odvoli za čitav život..."

Sarajevo
na sta me takvo podsecas
kad nisi mi u snovima
i kad ulice tvoje
ne secaju me na decastvo

mi smo kao dvoje stranaca
u kupeu voza sto tegli
kroz ove balkanske vrleti

Sarajevo
poznam te mozda u nekim pesama
i u retkim ljudima koje sretnes
samo jednom u zivotu

nas dvoje
sudjeni jedno drugome
rastali smo se
pre nego sto smo se i upoznali
i kasno je sad
da zivimo iz pocetka
ti imas svoje uspomene
ja svoje

ali
negde skriveno u meni
mislim da postoji jedan grad
tebi nalik
i jedan drugi ja
ni nalik ovome koga znam...

"Vrednost ljepote je u beskrajnoj raznolikosti vidova pod kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž."

I've forgotten you, just like I should,
Of course I have,
Except to hear your name,
or someone's laugh that is the same.
But I've forgotten you just like I should.

I get along without you very well, of course I do

Except perhaps in spring,
But I should never think of spring
For that would surely break my heart in two.

(I Get Along Without You Very Well- Chet Baker)