"Nismo znali mnogo jedno o drugome, iako smo živjeli zajedno, jer nismo nikad razgovarali o sebi, i nikad potpuno, već samo o onom sto nam je zajedničko.Lične stvari su suviše tanane, mutne, nekorisne i treba ih ostaviti sebi ako ne možemo da ih ugušimo. Način razgovora među nama sveden je uglavnom na opšte, poznate rečenice, kojima su se služili i drugi prije nas, zato što su sigurnije, provjerene, zato sto čuvaju od iznenađenja i nesporazuma. Lična boja je poezija, mogućnost iskrivljenja, proizvoljnost, zato smo se poznavali samo po onome to nije važno ili što je u nama jednako. Drugim riječima, nismo se poznavali, niti je to bilo potrebno. Poznavati se, značilo bi znati ono što ne treba."