Najstariji i najduži od svih zidova je Veliki kineski zid. Prosječne visine 12 m proteže se u dužini od 2400 km od obala Žutog mora prema stepama unutrašnje Azije. Zid je imao obrambenu ulogu u dugom povjesnom periodu, a danas je uz Zabranjeni grad i Vojnike u terakoti glavna kulturna znamenitost Kine. Gradnja zida započela je u 3. stoljeću pr. K. da bi branio Kineze od prodora Mongola sa sjevera. Za vladavine dinastije Ming, posebno tijekom 15. stoljeća, zid je obnovljen, a u 17. stoljeću je dosegao današnju dužinu. Postoji podatak da je u tom periodu obnavljanja zida sudjelovao svaki treći muškarac Kine. Godine 1970. Kinezi su odlučili uključiti Zid u turističku ponudu, pa tako ovaj simbol kineske civilizacije u prosjeku svake godine posjeti oko 10 milijuna turista. Najatraktivniji dio Velikog kineskog zida nalazi se 70 km sjeveroistočno od prijestolnice na lokaciji Mutianyu gdje turistički obilazak po cijeni od 34$ traje oko 45 minuta. Zbog iznimne baštinske vrijednosti 1987. godine Kineski zid je upisan na listu UNESCO, a 2002. i na listu WMF. Jedan od najimpresivnijih podataka vazanih za ovo svjetsko čudo bio je da se može vidjeti s Mjeseca. Prema podacima iz ožujka ove godine kinesko ministarstvo obrazovanja dalo je nalog da se ovaj podatak izbaci iz kineskih udžbenika jer astronaut Jang Livej nakon 21 dan boravka u svemiru tvrdi na Zid nije moguće vidjeti s te udaljenosti. Točan ili ipak netočan podatak, nije važno jer Veliki kineski zid najveća je građevina na Zemlji.
Herodov hram
U Jeruzalemu, svetom gradu kršćana, židova i muslimana nalazi se ostatak Herodova hrama, srušenog 70. godine, poznat pod nazivom Zid plača ili Zapadni zid. Ovo je najsvetije molitveno mjesto židovskog naroda. Židovski kralj Herod sagradio je hram svom mučeničkom narodu no, samo 6 godina nakon izgradnje u najžešćim borbama židovsko-rimskog rata hram je srušen. Mnogi znanstvenici s polja arheologije, povijesti, religije, te znatiželjni turisti posjećuju ovo sveto mjesto, ali nažalost, opravo je ovo područje dugi niz godina vrlo nemirno i nesigurno.
Hadrijanov zid
Znatno kraći od Velikog kineskog, tek 118 km dug i u prosjeku 5 m visok Hadrijanov zid proteže se od Wallsenda na rijeci Tyne na sjeveroistoku Ujedinjenog Kraljevstva prema zapadu tj. do Bownessa. Godine 112. dao ga je izgraditi rimski car Hadrijan kako bi obilježio sjevernu granicu Rimskog Carstva. Gradnja zida započela je s istočne strane, a primarni građevni materijal bilo je busenje koje je naknadno zamjenjeno s čvrstim kamenim blokovima. Sa sjeverne škotske strane, iz pravca napada Pikta ispred zida bio je prokopan duboki klanac koji je također imao obrambenu ulogu. Godine 383. Hadrijanov zid je napušten jer je Otok tada prestao biti dio Rimskog carstva. Kameni blokovi tada su se počeli koristiti za izradnju kuća u okolici. Danas je ostao sačuvan dio zida koji iako velikim dijelom obrastao u mahovinu svjedoći o visokim građevinskim dostignućima. Ujedinjeno Kraljevstvo posjeduje 14 objekata iznimne baštinske vrijednosti koji su uvršteni na listu UNESCO-a, a od 1987. na njoj se nalazi i Hadrijanov zid. Bilo kako bilo, činjenica je da su stari Rimljani osim umjetnosti, latinskog jezika i nekih običaja Britancima ostavili u baštinu zid koji su oni uspješno iskoristili u turističke svrhe.
Berlinski zid
Zasigurno jedan od najvažnijih događaja s kraja 20. stoljeća je pad Berlinskog zida koji je prethodio promjeni političkog sustava na prostoru istočne Europe, cijepanju velikih političkih tvorevina kao što su SSSR, Jugoslavija, Čehoslovačka, te naravno ponovnom ujedinjenju Njemačke. Kapitulacijom Trećeg Reicha 1945. Berlin je bio podijeljen u 4 okupacijske zone, kao uostalom i cijela Njemačka. Odnosi između istočne, sovjetske zone i zapadne, predvođene SAD-om počele su se zaoštravati, a građani DDR-a masovno su bježali na zapad. Da bi se «zaštitili» od kapitalizma, vlasti Istočnog Berlina 1961. godine započele su gradnju zida koji je u samo par dana podijelio grad. Trebalo je podići 40 000 armirano-betonskih blokova visine 4 m u dužini od 47 km. Zid je podijelio kuće, ulice i obitelji, te je zaustavio gradski promet. Unatoč zidu, žičanoj ogradi, promatračnicama i konstantnim ophodnjama mnogi su uspjeli prijeći na drugu stranu. Jedan od najprometnijih prijelaza na kojem je u rijetkim trenucima prelazak na zapadnu stranu tek na koji sat bio dozvoljen je Chackpoint Charlie. Danas se na tom mjestu nalazi «MUSEUM DES WELTWEITEN GEWALTFREIN KAMPF» u kojem je prikazana povijest zida i sudbine mnogih obitelji. Stanovnici zapadnog Berlina na svojoj strani zida crtali su grafite, a Nijemci sa istočne strane nisu se smjeli zidu ni približiti.U studenom 1989. zid je srušen, a nakon ujedinjenja Njemačke 1990. mnogobrojni turisti tražili su dijelove srušenog zida. Na lijevim obalama rijeke Spree, tek nešto više od 1 km proteže se dio zida kojeg su oslikali umjetnici, te ga pretvorili u galeriju na otvorenom. Simboli prošlih vremena: trabanti, državna odličja DDR-a i sovjetske vojne uniforme postali su raritet, ali i sve skuplji berlinski suveniri. Još na pet mjesta u gradu mogu se vidjeti ostaci zida, vjerojatno ostavljeni samo za sjećanje i upozorenje, te trajna opomena čovječanstvu da više nikada ne dozvoli razdvajanje jednog naroda i jednog grada u dvije države.
***
Svi navedeni zidovi danas nemaju funkciju obrane niti granice, ali nažalost postoje zidovi koji nisu izgrađeni, koji dijele narode, kulture i religije kao što su trideset i osma sjeverna paralela koja dijeli Južnu od Sjeverne Koreje, žičana ograda na Cipru koja omeđuje grčki od turskog dijela otoka, zemljani zid u zoni Kašmir ... Različitosti naroda, njihove kulture, običaji i tradicija, jezici i religija morali bi nas obogaćivati, a ne razdvajati. Očito je da zaboravljamo da je bogatstvo čovječanstva u različitosti.
Margareta Kulaš-Bočić
