„Reci mi nešto što bi volio da budeš. Kao na primjer učitelj. Ili odvjetnik ili nešto.“

Nisam je slušao. Mislio sam na nešto drugo, nešto suludo.

„Znaš li što bi volio da budem? Mislim, kad bi imao neki prokleti izbor?“

„Što?“„Znaš onu pjesmu Ulovi li netko nekog dok kroz žito ide...?...

Zamišljam neku djecu koja se igraju na nekom velikom polju žita i sve. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini, nikog odraslog, mislim, osim mene. A ja stojim na rubu neke sulude litice. Što treba da uradim – treba da ulovim svakog tko se zaleti da padne sa te litice u provaliju – mislim, ako trče i ne gledaju kuda idu, treba da se pojavim odnekud i ulovim ih. To je sve što bih radio, po cijeli dan. Bio bih samo lovac u žitu. Znam da je suludo, ali to je jedino što bih stvarno volio da budem……..“

J. D. Salinger, Lovac u žitu